<3

Nakon dugo vremena i citanja starih postova probudila se u meni zelja za necim novim (ili starim). Ne mogu jos ni sama vjerovat sto mi se dogadja, ali upravo sam krenula pisati novi post za svoj skoro vec zaboravljen blog. Eto prvog dana drugog polugodista u drugom razredu, ja navecer umirem od dosade u domu i krecem u nove pustolovine pisanja ovog, nadam se poduzeg posta. Vani je naravno uzasno hladno ko i prethodnih dana, tak da actually, nije ni zdravo sad ic nekud. Heh. I eto, sad bas kad sam se uzivjela u pisanje teksta, zove me teta. Inace, zove me svaki dan i tolko mi sere, uopce mi se to vise neda slusat. Ali, ne mogu si pomoc. Moram je trpjet. Ah... Taj zivot. Tolko se stvari dogodilo. Bas imam zelju izbacit sve iz sebe. Ovo ce sad sigurno zvucat blesavo, al ovaj laptop je moj najbolji prijatelj, sve mu mogu reci i povjerit mu se, a da sam sigurna da to nece nekome proslijedit. Hehe. Bas mutavo. Al, sta ces. Kolko mi se zivot promijenio u zadnjih, recimo, pola godine. Opet su mi se vecinom dogadjala ona nazovimo ih ˝pubertetska sranja˝. Slusajuci soundtrack sa ˝Queen of the Damned˝ zamijetih kako ja uopce nisam ono neko true thrash stvorenje, nego sam obicno... Nista?! Kolko se ja zavaravam s tim, a zapravo to uopce nema nikakve veze sa mnom. Sad mi je nastala velika pomutnja u glavi. Zasto se ja prikazujem onakvom kakva zapravo uopce nisam? Nema to smisla. A opet obecat sam sebi da ces nesto promijenit, ah, ta obecanja. Da, to je zapravo istina. Zasto se ljudi (trenutno mislim na sebe) pokusavaju prikazati u nekom svijetu u kojem uopce nisu, u svijetu koji uopce ne postoji? Kad malo bolje pogledam, to je kao i moj imaginary friend koji zivi u laptopu. Nekako se u zadnje vrijeme nesto promijenilo u mojoj glavi. Kao da sam do sad cijelo vrijeme slusala kazetu na A strani, a sad sam je naglo okrenula na B stranu. Ne mogu bas reci da se sve promijenilo, ali relativno drugacije gledam na neke stvari. Zasto se zamarat nepotrebnim stvarima? Nema smisla... Imam neki feeling da sam sve blize onome kad cu shvatit sto zapravo zelim u zivotu i koje su moje pozitivne, a koje negativne strane. Trenutno jos u meni vlada dilema, ne mogu se jos odlucit. To je ono kada neki svoj postupak u ponedjeljak smatras savrseno ispravnim, a vec u utorak se sam sebi smijes koja si jebena budala. Sad dok pisem rijec po rijec u ovom postu, sve mi ima takvu jebenu smisao i tak sam ponosna na sebe kad uspijem iz sebe izvuc te neke stvari za koje inace ne nalazim rijeci, a onda malo zastanem pa procitam cijeli post od pocetka do kraja i zakljucim da je to hrpa govna nabacanih po papiru. Eto, bas se dobro sad osjecam kad cujem da nisam jedina u sobi koja nesto uzalud tipka. Ocito nadahnjujem ljude; Lara je upravo pocela nesto pisat. Mozda je to jos samo jedan u nizu projekata iz likovnog, ali mozda je postala produhovljena kao i ja pa se upustila u ovako ˝dubokoumna˝ pisanja. Cilj ovog posta je bio da sve sto mi je na pameti u neko trenutku, izbacim van iz sebe. Mozda je to neka nova vrsta meditacije. A-a, nebi rekla, to su samo obicne gluposti (mislim da ce to tako protumacit vecina vas koji upravo citate ovaj post). Da, moram jos izbacit iz sebe to da sam nemadugo shvatila kako previse pricam o svojoj privatnosti, onakve stvari o kojima bas nebi trebali pred svima pricati na razglas (˝Where did you sleep last night˝...). Eto mislim da je to bas jedna od onih stvari koje su lose kod mene, one koje su negativne. Sad kad bi trebala pisati zadacu iz engleskog, koje ima tolko da bi ju tjedan dana mogla pisat, ja pisem sranja koja uopce nemaju smisla ni sa cime (eto jos jedne mane). Mislim da sam u zadnje vrijeme obogatila svoj rjecnik (osim prokletih psovki), sad bas gledam recenica koje sam napisala, neke sam zbilja dobro srocila. A eto, napokon neka dobra strana (kolko-tolko). Nesto je upravo u meni pocelo budit agresivnost... Hm... Stvar je u tome da se nije nista dogodilo u posljednju minutu, ali meni vise ne stima sve u glavi. Mrzim kad se to dogadja. Bas mislim o tome kak bi mogla na fejsu u profajl napisat kak imam novi post na blogu. A pitam se, hoce li ga itko procitat? Ima nekih stvari koje bi toliko htjela izbacit iz sebe, ticu se nekih odredjenih (uglavnom dvolicnih) ljudi koji su, recimo, dio moje svakodnevnice, a razocaravaju me iz dana iz dan sve vise. Ne zelim izazivati svadje, a opet kad samo malo razmislim kolko me ti ljudi zivciraju (to je blago receno). Zavidim onim ljudima kojima je sve ravno i bas ih boli kurac za sve. Bojim se nesto reci, a ne mogu vise trpjeti (opet sam u dilemi). I sto sad uciniti? Iako sam vec okusila sto znaci ostati bez dragih osoba, opet se bojim da bi se uskoro moglo ponoviti. Sve ono sto se dogadjalo prije, proganja me i sada i znam da to ne zelim ponoviti, ali opet mi nesto neda mira. Onak, na jednom ramenu mi sjedi andjeo, a na drugom vrag i svaki mi tupi neku svoju pricu i ja sad ne znam na koju stranu da krenem. Jedina odluka koju sam donijela i koje se drzim je ona o pusenju i od tog poroka se zbilja uspijevam suzdrzat bez razmisljanja, a sve drugo se s vremena na vrijeme ponovi. Sve one lazi i te gluposti... Zanima me samo da li postoji ta savrsena osoba koja nikad u zivotu nista ne slaze. Nek mi se javi, molim ju, jer ne mogu vjerovati da postoji netko takav. Daleko od toga da ko i prije izmisljam ona sranja jebena koja su mi unistila najbolje dane (dane koje sam, btw, obozavala), ali nije da sam svetica (fala bogu nisam nikad ni bila). Progone me duhovi proslosti (XD) – koji kretenizam! Kad smo vec kod dvolicnih ljudi koje sam gore spomenula, tolko ih mrzim, a i sama sam takva. Mogla bi danima pisati o tome, a to zapravo nece imati nikakvog smisla, jer bi opet ostala stajati na jednom mjestu jer bi pisala samo o sebi i onome sto mrzim kod sebe. Koda ce ovo pisanje ista promijenit. Pokazat cu svijetu kakva sam i sto sam zapravo (sama sebi se divim na tome kaj sam napisala neke stvari kojih se beskrajno sramim) – naravno, ako nekoga zanima... Ovim postem bi htjela jos nesto reci... Nesto sto nisam jucer mogla najbolje srocit jer... Jer... ? Ugl, radi se o jednoj osobi (ona ce znat koja je ako ovo procita), kojoj bi se htjela iskreno ispricat za sve kaj se dogodilo medju nama... Dogodila su se tolka sranja prosle godine, koja nisam zeljela ponoviti jer su bila negativna iskustva, a sad su se opet pocela ponavljat, sto je i dalje protiv moje volje. Zelim reci da mi to prijateljstvo puno znaci, zapravo, mislim da je to jedno od najboljih i najcvrscih prijateljstava koje, nadam se, necu unistiti kao i vecinu njih do sada. Bez obzira sad na sve ono od prosle godine, koje je koliko-toliko izgladjeno, opet su se pocele ponavljati te stvari koje prvo krenu s ignoriranjem, nekontaktiranjem i tim sranjima, a zavrse potpuno razoreno, kao da nije ni postojala neka povezanost. Priznajem da zaserem sve kad je to najmanje potrebno, ali trudim se da pobijedim sama sebe i da to sve napokon prestane. Ne zelim jos jednom ostati bez najbolje Prijateljice (ovaj put zaozbiljno mislim najbolje), jer da nema Nje, sve bi bilo jos gore. I bez obzira na sve svadje i gluposti koje su se dogadjale, ovim putem zelim toj Osobi reci OPROSTI, a najvise sto zelim je da to prijateljstvo jos vise ocvrsne i da ga nista ne moze razoriti. Sigurnija sam nego prije da se nece ponoviti stvari koje su se vec dogadjale i zelim da ta osoba i ja kao najbolje prijateljice ove godine odemo zajedno na more (kao sto smo vec prosle godine planirale) i da bez obzira na udaljenost, ponekad posjetimo jedna drugu i da nista ne stoji izmedju nas kad je prijateljstvo u pitanju. Da, skoro sam zaboravila napisati, isto tolko kao sto zelim sve ovo gore, zelim i to da se jos vise zajebavamo i jos vise druzimo u drustvu etanola (XD) i da bude bolje nego sta je ikad bilo! Eto... Nadam se da ne trazim previse i da nista od toga nije nemoguce ostvariti. Eh... Mislim da bi ovo bilo sve kaj cu napisati u ovom postu. Dovoljno je za jedan dan. Zelim jos jednoj osobi reci (On ce znati ko je) da je neopisivo obozavam i volim toliko puno da je to nemoguce srocit (onaj ultramegajakoturbojumbo je neusporedivo s tim sto a osjecam)! Pozz... =)

Auschwitz, the meaning of pain
The way that I want you to die
Slow death, immense decay
Showers that cleanse you of your life
Forced in
Like cattle
You run
Stripped of
Your life's worth
Human mice, for the Angel of Death
Four hundred thousand more to die
Angel of Death
Monarch to the kingdom of the dead
Sadistic, surgeon of demise
Sadist of the noblest blood

Destroying, without mercy
To benefit the Aryan race

Surgery, with no anesthesia
Feel the knife pierce you intensely
Inferior, no use to mankind
Strapped down screaming out to die
Angel of Death
Monarch to the kingdom of the dead
Infamous butcher,
Angel of Death

Pumped with fluid, inside your brain
Pressure in your skull begins pushing through your eyes
Burning flesh, drips away
Test of heat burns your skin, your mind starts to boil
Frigid cold, cracks your limbs
How long can you last
In this frozen water burial?
Sewn together, joining heads
Just a matter of time
'Til you rip yourselves apart
Millions laid out in their
Crowded tombs
Sickening ways to achieve
The holocaust
Seas of blood, bury life
Smell your death as it burns
Deep inside of you
Abacinate, eyes that bleed
Praying for the end of
Your wide awake nightmare
Wings of pain, reach out for you
His face of death staring down,
Your blood running cold
Injecting cells, dying eyes
Feeding on the screams of
The mutants he's creating
Pathetic harmless victims
Left to die
Rancid Angel of Death
Flying free

BILA S LJUBAVI NA DISTURBED-u!!!
bilo je prejebeno!!!
jeeeij

Reverend reverend is this some conspiracy?
Crucified for no sins
An image beneath me
Whats within our plans for life
It all seems so unreal
I'm a man cut in half in this world
Left in my misery...

The reverend he turned to me
Without a tear in his eyes
It's nothing new for him to see
I didn't ask him why
I will remember
The love our souls had
Sworn to make
Now I watch the falling rain
All my mind can see
Now is your (face)

Well I guess
You took my youth
I gave it all away
Like the birth of a
New-found joy
This love would end in rage
And when she died
I couldn't cry
The pride within my soul
You left me incomplete
All alone as the
Memories now unfold.

Believe the word
I will unlock my door
And pass the
Cemetery gates

Sometimes when I'm alone
I wonder aloud
If you're watching over me
Some place far abound
I must reverse my life
I can't live in the past
Then set my soul free
Belong to me at last

Through all those
Complex years
I thought I was alone
I didn't care to look around
And make this world my own
And when she died
I should've cried and spared myself some pain...
Left me incomplete
All alone as the memories still remain

The way we were
The chance to save my soul
And my concern is now in vain
Believe the word
I will unlock my door
And pass the cemetery gates

Eleven saintly shrouded men
Silhouettes stand against the sky
One in front with a cross held high
Come to wash my sins away

Standing alone in the wind and rain
Feeling the fear that is growing
Sensing the change in the tide again
Brought by the storm that is brewing
Feel the anxiety hold off the fear
Some of the doubts in the things you believe
Now that your faith will be put to the test
Nothing to do but await what is coming

Why then is god still protecting me
Even when I don't deserve it
Thought I am blessed with an inner strength
Some they would call it a penance
Why am I meant to face this alone
Asking the question time and again
Praying to god won't keep me alive
Inside my head feel the fear start to rise...

They'll be saying their prayers when the moment comes
There'll be penace to pay when it's judgement day
And the guilty'll bleed when that moment comes
They'll be coming to claim, take your soul away

The sign of the cross
The name of the rose, a fire in the sky
The sign of the cross

They'll be coming to bring the eternal flame
They'll be bringing us all immortality
Holding communion so the world be blessed
My creator, my god'll lay my soul to rest

The sign of the cross
The name of the rose, a fire in the sky
The sign of the cross

Lost the love of father above
Chose the lust of the earth below
Eleven saintly shrouded men
Came to wash my sins away

...

When a person turns to wrong, is it a want to be, belong?
Part of things at any cost, at what price a life is lost

At what point do we begin, fighter spirit a will to win
But what makes a man decide, take the wrong or righteous road

There's a thin line between love and hate
Wider divide that you can see between good and bad
There's a grey place between black and white
But everyone does have the right to choose the path that he takes

We all like to put the blame on society these days
But what kind of good or bad a new generation brings

Sometimes take just more than that to survive be good at heart
There is evil in some of us no matter what will never change

I will hope, my soul will fly, so I will live forever
Heart will die, my soul will fly, and I will live forever

Just a few small tears between someone happy and one sad
Just a thin line drawn between being a genius or insane

At what age begin to learn of which way out we will turn
There's a long and winding road and the trail is there to burn

There's a thin line between love and hate
Wider divide that you can see between good and bad
There's a grey place between black and white
But everyone does have the right to choose the path that he takes

I will hope, my soul will fly, so I will live forever
Heart will die, my soul will fly, and I will live forever

I will hope, my soul will fly, so I will live forever
Heart will die, my soul will fly, and I will live forever

The thin line between love and hate

The thin line between love and hate

...













btw, IMAM ULAZNICU ZA MAIDENE!!
jeeeeeiiij!!!

I don't care for this world anymore
I just want to live my own fantasy
Faith has brought me to these shores
What was meant to be is now happening

I've found that I like this living in danger
Living on the edge it makes feel as one
Who cares now what's right or wrong it's reality
Killing so we survive wherever we may roam
Wherever we may hide we've got to get away

I don't want existence to end
We must prepare ourselves for the elements
I just want to feel like we're strong
We don't need a code of morality

I like all the mixed emotion and anger
It brings out the animal the power you can feel
And feeling so high on this much adrenalin
Excited but scary to beleive what we've become

Saints and sinners
Something within us
We are lord of the flies

Saints and sinners
Something willing us
To be lord of the flies

pocetak ovog sjebanog posta... heh... tak je to kad cekas profu iz hrv () da se pojavi i sjedis sam u kutu razreda te gledas naokolo kak se svi zajeb i kak im je super .. piljis u prazno, eventualno ti neka mutava muha doleti i zabije se u glavu. .. ili ti zavibrira mob i dobijes poruku od nekog voljenog i dragog. . . no, to se rijetki trenuci srece i nekog dobrog osjecaja... bas je jadno kad u skoli pises post.. mutavo.. al.. kaj ces.. bas sam si sjebala cijeli zivot.. prvi veliki promasaj u mom zivotu bio je kad sam upisala ovu skolu.. od onda je sve krenulo naopako.. pa onda jedinice.. sve me stegne i najradje bi pukla, samo kad se sjetim.. kolko se sranja dogadja.. mozda ce, barem se nadam, jednog dana biti bolje.. milijun gluposti mi proleti glavom u jednoj jebenoj sekundi.. tak mi je u glavi sve.. sivo.. ne, CRNO!!! ugl, mutno.. bas cudno. tolko se toga promijenilo.. bas se nekad sjetim kak je prije bilo.. dok sam poslije skole s anom lunjala po dubravi i dok smo se na $evoj druzile s ˝tetom˝. kak se vec dugo nismo vidle.. ah.. a tek one zajebancije s zunom.. ajoj.. kak je to bilo dobro.. bas mi je jucer moja ljubaf reko kak ce ova godina biti drugacija.. na pitanje kak drugacija, odgovorio je ˝bolja˝. meni ce sve biti (makar vec dugo je) jos sjebanije; vecinom zbog skole. promatram malo druge u razredu i svi izgledaju koda ih bas boli *urac za sve sulje i te gluposti.. koda je jedino meni sve to grozno.. bas retardirano.. tak se odbaceno osjecam i iz dana u dan mi je sve vise jasno da mi nije bilo mjesto u ovoj skoli.. ne znam kaj mi je bilo kad sam se isla upisat u tu mutavu skolu.. bas sam.. uf.. jedno jedino dobro kaj mi se dogadja u zivotu je to kaj iam svojeg Dinu .. i zbilja ne znam kaj bi da neam njega.. nesto toliko savrseno, drago, dobro i jos k tome da te voli tolko da mozes osjetiti tu ljubav.. nemoguce opisati.. tolko mi to pomaze.. u svemu.. obozavam svaki trenutak proveden s njim.. svaku nasu malu i veliku pusu.. a kolko tek volim dok.. bejbe. . haha! no, mozda bolje da ne pricam o.. tom.. moj mawi je meni svee i necem nikad ostat bez njega!!! vojim te puno sjce moje =)



I've looked into the heart of darkness
Where the blood-red journey ends
When you've faced the heart of darkness
Even your soul begins to bend

For a week I have been wating
Still I am only in Saigon
The walls move in a little closer
I feel the jungle call me on

Every minute I get weaker
While in the jungle they grow strong
What I wanted was a mission
And for my sins they gave me one

They brought it up just like room service
'Cause everyone gets what they want
And when that mission was all over
I'd never want another one

Ooooh!

I know, captain,
That you've done this work before
We've got a problem
You can help us all I'm sure
The colonel's gone rogue
And his methods are unsound
You'll take a PBR up river track him down

There's a conflict in every human heart
And the temptation is to take it all to far
In this war things get so confused
But there are some things
Which cannot be excused

He's acting like a God - an insane lunatic
Your mission - exterminate
With extreme prejudice
The route is dangerous
And your progress may be slow
Here is the file and it's all you need to know

Oooh! Oooh!

Here I am the knife in my hand
And now I understand why the genius must die

Now I stand alone in the darkness
With his blood upon my hands
Where sat the warrior the poet
Now lie the fragments of a man

I've looked into the heart of darkness
Where the blood-red journey ends
When you've faced the heart of darkness
Even your soul begins to bend

~Savršen Dan~
--nekad i svaki

~Što Me Na Ljudima Prvo Privuče~
--ovisi...

~Sati Je~
--18:00

~Koje Je Ime Zapisano Na Mom Rodnom Listu~
--valentina

~Nadimak~
--vale, valekuša (tjebica, mala...)

~Kojeg Datuma Mi Je Rođendan~
--27. 1.

~Kakve Boje Su Mi Oči~
--plave

~Kakve Boje Mi Je Kosa~
--smedja il tak nekaj (kenjasta)

~Imam Li Piecing~
--ili da ili ne; uskoro

~Imam Li Tetovažu~
--jos jedno vrijeme ne...

~Boja Mojih Čarapa~
--hm... sargopergasta

~Sretan Broj~
--kajaznam...

~Da Li Bi Voljela Putovati~
--oooo jeeea! i budem jednog dana valjda...

~Omiljeni Film~
--hm... peti element ili queen of the damned

~Omiljeno Mjesto Za odmor~
--krevet

~Volim Li Neki Dan U Tjednu Posebno~
--subota

~Koje Pjesme Slušam U Zadnje Vrijeme~
--THRASH MEEETAL.. ili ne... heavy...black...ugl, metal!!!

~Koju Pastu Za Zube Koristim~
--kajaznam, svaki put drugu

~Omiljeno Piće~
--pivo

~Od Koga Sam Dobila Zadnji Mail~
--moj dinek

~U Kojem Bi Dućanu Imala 75% Popusta~
--1. levi`s; 2. ornament; 3. svima?

~Što Radim Kad Mi Je Dosadno~
--grizem nokte ili se glupiram

~Koliko Je Sad Sati~
--18.09.

~Čokolada Ili Vanilija~
--cokolada

~Ljeto Ili Zima~
--zima

~Toplo Ili Hladno~
--i jedno i drugo

~Crno Ili Bijelo~
--CRNO

~Narodno Ili Metal~
--METAL

~Pederi Ili Lezbijke~
--lezbiljke

~Pornići Ili Komedija~
--hm... ovisi... kako kada...

~Kompjuter Ili Tv~
--komp

~Motor Ili Auto~
--motor (i auto)

~Lunapark Ili Kino~
--i jedno i drugo

~Najdraža Boja~
--crna

~Kakve Ljude Volim~
--hmm...

~Što Mislim O Petku 13~
--ajde dobro...

°°~...::: shtafetu predajem:::...~°°
-- mojoj anjchici =)
-- i ostalima

..............................................................................................................

napokon dobih inspirejsn za novi post.. to je obicno tak kad si sam i tuznic ko ja sad... i jos ak te nes boli.. ma kud ces bolje.. tak se osjecam posrano.. neznam.. al jednostavno to nie to vise.. neznam kaj se dogadja.. vise nigde nis nevalja.. nije ko prije.. prvo s dinom.. i skola.. sad kad iam i previse vremena mogu sve to opisati detaljno.. s dinom.. hm.. naravno.. opet su tu neke svadjice.. kajaznam kaj.. neznam kaj nam se dogodilo.. koda je nekaj.. puklo.. to necemo ni on(nadam se), a najmanje ja.. kozna kaj je bilo.. tak je sve nekak cudno.. to me previse sjebalo.. a i skola isto.. neznam jel je dobro rec.. al koda sam u srijedu izgubila sve prijatelje.. neznam kaj se dogodilo.. tj znam.. ujutro jos bilo sve super.. i isla sam s anjom na trg, tocnije isla sam se spirsat (bezuspjesno).. i od kad sam dosla u skolu sve je krenulo naopako.. vidla sam ono u novinama kaje pisalo za ˝somebody˝ i to me totalno dokrajcilo. neznam kaj je bilo al jednostavno sam pocela plakat.. otrcala sam u razred ostavit torbu i brzo u wc.. zatvorila sam se tam.. i nadala se da niko nezna di sam.. odma su svi poceli `joj sta ti je` `kaje bilo` `zasto places` bla bla bla. sta ih briga uopce. i jos GLUPA STELLA – btw, stella – MRZIM TE!!! pocela tamo svima govorit kaje bilo.. samo za stellu- znas kaj glupaco, meni je puko film! pun mi je kurac tvojih gluposti! i ono nije bio jedan od tvojih glupih traceva ko je sta obuko il kajaznam kaj i to nije zajebancija nego se to zbija dogadja, kujo retardirana! od srca ti zelim da se to tebi dogodi i da mogu svima okolo pricat da te neko napumpo i da si ostala trudna itd itd! vristala bi od srece da se to tebi dogodi!!! jel sam te molila da nikom ne kazes kaje bilo? jel jesam? DA, JESAM!!! sta si ti napravila? daj si malo razmisli o tome pa se pukni u glavu mozda ti se ukljuci mozak!!! ugl, vratimo se na pricu... i tak ja prvi sat provela kod raske.. raska je mozda kuja kad su fiz i mat u pitanju, al zenska je zbilja predobra i divim joj se! prava legenda! nakon razgovora s njom, bilo mi je totalno bolje. otisla sam poslije na praksu.. tam je bilo dosadno ko i uvjek. nikad nis pametno. malo po internetu procackala i tak.. pustio nas prof prije.. ko i uvjek .. poslije sam bila jos malo s mojim dinekom i onda picila u prokleti dom koji mrzim iz dna duse i sve osobe koje u njem jesu (izdvojila bi samo katju i anju jer su one fkt superiska cure). cim sam usla u dom sve je opet bilo u kurcu.. al sta ces.. moram se pomirit s tim kak je.. heh.. i tak.. neznam vise jel se kaj dogadjalo.. a i da je, sigurno vise nikaj o cem bi trebala pricat. i tak doso cetvrtak.. ne sjecam se vise kaje bilo ujutro.. znam da sam poslije otisla u skolu. imali smo par sati jer su retardirani profesori svi u kurcu. mislim jeeej za nas! al meni je sve bilo u kurcu.. prvo zbog onoga u srijedu kaj se dogodilo.. a ko drugo zbog kante… ja nju ne kuzim.. totalno je dvolicna.. onda kad se posvadila sa stellom, ja sam joj bila super jer se nije imala s kim druzit (tak barem ja zakljucujem jer neznam kaj bi drugo moglo biti). ugl, onda sam bila predobra i sve super i sve 5. al cim se pomirila sa stellom, bye bye vale. koda vise ne postojim. dobra sam ak iam zvakacu ili eventualno koju kunu za posudit. u sri je jos i ona ko i stella glumila da se brine i da joj je zao kajaznam kaj.. al poslije ko me jebe. glupa vale. neznam samo kaj si ja zabrijavam. pa ko su one da bi se druzile samnom. daj ajde. kak sam mutava u picku materinu.. i tak.. onda dok se osjecas posrano i glupo ko ja.. tak ti je svejedno za sve.. ili nije? ma koga briga uopce? bas je sve u kurcu.. sad sam bas nekaj razm.. kad malo bolje pogledam.. jedino je japa oke u razredu.. ona ti uvjek veli kaj misli.. i ne glumi frendicu ak joj fkt ides na zivce.. ona je bas oke.. samo kaj s njom nemogu biti stalno.. ima ona svojeg jana.. ma oni su tak super! bas mi je drago zbog njih! barem neko normalan u razredu! hihi.. ima jos jedna osoba koja me totalno sjebala.. iva.. ona je bas neka cudna biljka.. ona je isto znala kaje bilo u srijedu.. i barem sam za nju mislila da je oke.. al i ona je to sjebala.. rekla je mezaku.. i kozna kome jos sve.. ma i ne zanima me. al sad barem znam da vise nikome netrebam vjerovat.. svi koda su ispali vragu iz cipele. tak jebeno NEmogu podnest svoj glupi razred..! prekasno sam shvatila da mi tam nije mjesto. sad znam da vise nema sanse da se premjestam nekud (a koda bi mi i starci dali). to je bio totalni promasaj u mom zivotu.. samo jos jedan u nizu.. mozda se nisam ni trebala rodit? mozda sam slucajno napravljena! ko ce znat.. a jebes ga.. sad ja opet ostadoh bez rijeci il teksta. ma wte. neznam vise kaj cu pisat. odspavala sam malo zbog bolova i opet mi nije nikaj bolje. mislim da cu opet na spavanac. glavno da ja iam novi post. heh.. POZDRAF!

Graze the skin with my finger tips
The brush of dead cold flesh pacifies the means
Provocative images delicate features so smooth
A pleasant fragrance in the light of the moon

Dance with the dead in my dreams
Listen to their hallowed screams
The dead have taken my soul
Temptation's lost all control

Simple smiles elude psychotic eyes
Lose all mind control rationale declines
Empty eyes enslave the creations
Of placid faces and lifeless pageants

In the depths of a mind insane
Fantasy and reality are the same

Graze the skin with my finger tips
The brush of dead warm flesh pacifies the means
Incised members ornaments on my being
Adulating the skin before me

Simple smiles elude psychotic eyes
Lose all mind control rationale declines
Empty eyes enslave the creations
Of placid faces and lifeless pageants

Dance with the dead in my dreams
Listen to their hallowed screams
The dead have taken my soul
Temptation's lost all control

eh...
praksa...
umjetnicko djelo JAPE i MENE
hihi

B - DAY!!!!

jeeeeeeeeeeeeeeeeeiiiijjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjj!!!

mislim da bi bilo vec zadnje vrijeme da nekaj napisem. posto nemogu dugo biti na netu, a nedaa mi se skidat pa onda opet connect, nekaj bum na brzinu napisala samo da mogu rec da iam novi postic. jeeej! evo osim kaj je dineku i meni 13 MJESECI, KHANTI (naj frendici iz razreda) JE B - DAY! makar sam joj to sve vec milju puta ponovila, jos jednom joj zelim sve najbolje... ona zna na kaj mislim ;) i tak... napokon ja dosla doma... i tak... puna kuca je nekih faking ljudi koji pol skoro ni ne poznam,al nea veze. koga briga. svi su pijani ko budale, pjevaju i plesu -> niko nezna kaj se slavi al glavno je da je njima superiska! heh.. poceli su pod stare dane slavit. za njih vrijedi ono ˝sto stariji to gori˝. hehe. i tak... ja sutra slavim! i jedva cekam da se nakon dugo vremena opet urokam (nisam od njove godine). i eto... sad moram dolje s neta.. mislim da cu sutra napisat jedan poduzi post (za dobra stara vremena). do onda _____>------>_____ POZDRAF!!!

ja sam jako jako jako heeeeepiiiiiii!!!

e da, i 4 nivo sam na bitefightu!!!

izgleda da mi je krenulo!!!

jeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeej!!

i jos nekaj jako vazno... DANAS MI JE MOJ MALI (dobro,uz moj pristanak) SKINO GRUDNJAK NA STANICI ZA TRAMW KRAJ AUTOBUSNOG KOLODVORA!!!

uzas jedan mali!!! bolje bi ti bilo da sad drkas na to!!

ko kurvetina se ponasam

al ipak sam ja njegova koka!!

begam sad ja u sobu gore! moram ucit!!!

puxacha!!!

Tell you a thing
That you ought to know
Two minutes of your time
Then on you go

Tell tale of the man
All dressed in black
That most of them
Not coming back

Sent off to war
To play little games
And on their return
Can't name no names

Some strange yellow gas
Has played with their minds
Has reddened their eyes
Removed all the lies

And strange as it sounds
Death knows no bounds
How many get well
Only time will tell
Only time will tell

You lie in your death bed now
But what did you bring to the table
Brought us only holy sin
Utter trust is a deadly thing

To the prayer of holy peace
We didn't know what was lying underneath
So how could we be such fools
And to think that we thought you knew the answer

I can't begin to understand in all the lies
But on your death bed I can see it in your eyes
Just as clear as all the sweat upon your brow
It really makes sense I can see it clearly now

Tangled up in a web of lies
Could have been a way to prophesies
Unaware of the consequence
Not aware of the secrets that you kept

Nothing that we could believe
To reveal the facade of faceless men
Not a thing that we could foresee
Now a sign that would tell us the outcome

You had us all strung out with promises of peace
But all along your cover plan was to deceive
Can it be put to rights now only time will tell
Your prophecies will send us all to hell as well

Left to all our golden sons
All to pick up on the peace
You could have given all of them
A little chance...at least

Take the world to a better place
Given them all just a little hope
Just think what a legacy
You now...will leave

We seem destined to live in fear
And some that would say Armageddon is near
But where there's a life while there's hope
That man won't self destruct

Why can't we treat our fellow men
With more respect and a shake of their hands
But anger and loathing is rife
The death on all sides is becoming a way of life

We live in an uncertain world
Fear understanding and ignorance is leading to death
Only the corpses are left
For vultures that prey on their bones

But some are just not wanting peace
Their whole life is death and misery
The only thing that they know
Fight fire with fire life is cheap

But if they do stop to think
That man is teetering right on the brink
But do you think that they care
They benefit from death and pain and despair



...e da...ocem samo reci da je sve rijeseno...valjda uspjesno...bio je ono samo neki faking black day,,, sad je vec puno bolje...heh...oce to oce...ugl, mali i ja smo opet super... samo savrsenstvo...valjda ce sad trajat...btw,danas idem k njemu u dom spavat!!! jeeeeeeeej !!! odem sad.. puxacha svima!!!

novi post nakon dugo vremena… pocela je jebena skola… vec je zavrsio prvi tjedan… al naravno nije to glavna inspiracija za pisanje.

uvijek postoji neka vaznija stvar od one druge i trece i tak dalje… u mom slucaju to nije stvar… to je osoba… onaj osjecaj u koji si siguran da ce trajati… i kad se necemu potpuno predas… i bas mislis da se sve promijenilo na bolje i da je savrseno i da bolje nemoze biti… i kad se onda nakon svega toga razocaras… taman mislis kak ti je sve savrseno u zivotu i kak ce to trajati… i onda sve to jednostavno… nestane.. zakaj to tak mora biti? ostat ce to pitanje bez odgovora… pitas se jel vam je uopce sudjeno… ili je to zapravo bila samo zabava? neki cudan osjecaj… kad mislis da te niko ne razumije…. i za onog za kojeg si se nadao da te barem malo shvaca… i kuzi o cem pricas… shvatis da nije bilo tak… i da je ko i svi drugi gledao naokolo i brojio zvijezde dok si pricao o necem vaznom.... taman se poveselis da si nasao ljubav zivota… koja ce trajati kak se ono kaze ˝dok vas smrt ne rastavi˝… i totalno se prepustis osjecajima i mislima… i ako ti se sve to jos ostvaruje… shvatis da nemoze bolje… i onda jedan prokleti dan… ili tjedan… pa sve to nestane… vise neznas kak se zoves…. nemas snage gledati… osjecaje sve imas ili nemas… tak ti je svejedno… cujes neku muziku, koju nis ne kuzis, a do prije tjedan dana ti je to sve bilo tak super i fkt si uzivao u svakoj minuti… gledas u prazno… nemas volje ni za sta… i jos neke dosadne sitnice… to ti je i vise nego dovoljno da te… unisti… sad kad vise neznas o cem bi pisao… jednostavno odustanes… i briga te za sve… nadas se da ce biti bolje… jer ovak nema smisla…

SRETNA NOVA GODINA!!!

Eh… Napokon je dosao i taj dan.. Meni najsretniji dan u zivotu (barem do sad, a dalje cemo vidjet)!!! Jucer je bila definitivno neusporedivo lijepa vecer.. U zivotu nitko nije nista ljepse napravio za mene. Dok vidis nesto takvo… Osjecas se potpuno sretnim… Posebnim izvana, a voljenim iznutra… I ako dodje do toga da zaplaces od srece… Napokon shvatis da i ti nesto vrijedis i da ima ljudi koji i tebe vole.. Cijeli dan sam jucer bila tolko uzasno uzbudjena… Ustvari, uzbudjena nije prava rijec za to.. Nemogu opisati taj osjecaj… Jedva sam cekala vecer (i s pravom sam je jedva cekala).. Najgore je bilo to kaj sam znala da mi moj Dino nekaj sprema, a pojma nisam imala o cemu se radi… Umirala sam od znatizelje.. Sama sebi sam govorila `daj kaj ti je, pa smiri se malo`.. Al nis nije pomoglo.. I onda onaj cas dok sam krenula k njemu… S poklonom u ruci, negdje oko deset sati.. Jos da bi sve bilo bolje.. Vani je tak lijepo padao snijeg.. Mmm.. Sve je bilo normalno dok nisam usla u sobu.. I dok nisam vidla.. Ono… Nisam mogla vjerovat.. Nemoguce je opisati taj osjecaj! Koda ces puknut od ljubavi i srece! Sve te onak trnci prodju. Leptirici u trbuhu ko dok se prvi put zaljubis… Totalno je izgledalo ko u filmu.. Sa svijecama napisano `volim te mala!` i nasa pjesma… Sve u mraku samo se vide svijece i mi… I onak lijepo slozen krevet koji te zove i privlaci k sebi… Zagrljeni tam u kutu sobe.. Ja sam se jedva suzdrzala da ne placem (zato dok sam dosla doma sam si dala oduska, no, to slijedi kasnije)... Tolko sam se osjecala posebnom, ko nikad prije, dok smo se tamo grlili i dok smo lezali na krevetu i stalno se ljubili.. Na svaki njegov dodir sam se najezila.. Osjecala sam se ko u sedmom nebu.. Onak.. Totalno savrseno.. Kao sto vec rekoh, nemoguce opisat!!! I jos dok smo se.. Khm… Da… Fkt je bilo predobro! Vec jaaaaaakoooo duuugooo, ustvari nikad mi nije bilo nes tolko lijepo i dobro i savrseno!!! Zbilja vise neznam kaj bi rekla da to docaram… Nemoguce! Uf… Sad opet samo kaj se ne rasplacem.. Tak je svaki put dok se sjetim… Mmm… Dok smo se napokon malo smirili, otisli smo do crkve vidjet se s Zunom… Uzas! Kolko se on meni promijenio! Nemozes vjerovat! Tak je cudan.. Ajoj… Svi su se nekak promijenili… Hihi… To sve je trajalo mozda sat vremena pa smo se vratili doma, tj. k mojem maaalooom… Eh da.. Mislim da smo trebali gledat neki film na njegovom novom dvd-u, al su opet preplanuli osjecaji medju nama.. I tak… Svasta se dogodila… Jedno vrijeme sam ja cak i spavala… Al tolko je sve bilo drugacije.. Osjecala sam se tolko blize njemu… Nemogu to opisat.. Hihi, mozda i jesmo bili blize jedno drugom.. Al ne.. Nije to to.. To je ipak ona kemija medju nama koja nas spaja iz dana u dan i sve smo si blize i blize sve dok se jednog dana potpuno ne spojimo… Da bar sad mogu opisati taj osjecaj ili bolje receno te osjecaje… Sve u tebi treperi, a tolko si smiren.. Taj osjecaj sigurnosti… I ljubavi.. Totalno super! Al brzo sam ja morala doma.. Necu rec da je to zavrsilo, to jos uvijek traje i uvije ce trajati! Samo si vise nismo bili tolko blizu ko maloprije.. I sad dok pisem ovaj post.. Razmisljam.. I upravo sam shvatila kolko je meni lijepo u zivotu.. I kolko se volimo… Mmm.. Kad bi svaki covjek imao barem 1% ovoga kaj ja osjecam prema Dini, bio bi najsretniji na svijetu! A ja iam svojih 100% i jos uzvracenih 100% i to me cini posebnom.. DINO VOLIM TE!!!





SRETAN BOZIC SVIMA!!!



Pusa!!!

Zadnje dane me bas nekaj puca. Stalno mi se po glavi vrti nes kaj bi mogla pisati… Vani je tak sjebano vrijeme.. Pada kisa… Mislila sam malo otic do bake (posto nisam kod nje bila vec pun kurac dugo), al kad je to vrijeme tolko sjebano, neda mi se uopce nikam ic.. I tak.. Jucer sam se bas nekaj dopisivala s Anom (iz osnovnjaka). Rekla je da ce mozda doc na ponocku. Tak sam bila hepi. Sad mi je javila da nece doc zato kaj pada kisa… Smjc… A nismo se vidle od osmog mjeseca. Mozda cak i duze. Taaak mi faaliii. Neznam kaj joj je bilo da je otisla u Bj u onu strebersku skolu, i to jos s onom glupom Jaklinovickom. Daj ajde. Sere mi se pri samoj pomisli na nju!!! I tak… Nadam se da ce Ana nagovorit siserku pa da ce ipak doc navecer jer bi bilo fkt super da se malo vidimo! Drzim fige! I tak… Cula sam se jos i s Anjom.. Mojom malom.. Hehe… Ona jadna nema neta zbog sulje iz matise.. Al meni to nije jasno. Zakaj je njoj sad stara zabranila net??? Koda ce sulja nestat sad zato kaj Anja nebu isla na net. O boze! Pa iam i ja sulju iz matise. Stara veli, a dobro, budes ti to ispravila. Pih! Ko bi reko.. A jeote.. Kolko se moja stara promijenila… Heh… Ugl, da se vratimo na Anju.. I ona mi isto fali! Jako! Sad me nema ko nasmijavat do suza.. Smjc… S njom je tolko suuuupeeerrr.. Nadam se da se bumo vidle barem jedan dan sad preko praznika.. Ah.. So far no matter how close… Hihi. Moram jos rec da sam se cula i s Katjom. Mojom room–mate, hehe!!! Ona lijepo uziva doma.. Slusa musiku, svira, gleda spotice.. Blago njoj! Niko ju ne muci – osim eventualno buraza! Al, ona je to barem zasluzila! To fkt nije bilo oke! Ona jadna ciiijellooo vriiijeeemeee streeebaaalaaa, uciilaaa, samo da bi prosla s 5.0 – i cestitam joj na tom. A ova druga cimmerica, nije ni priblizno tolko radila ko ova da bi isto prosla s 5. Ajd ti sad reci! To nije nimalo posteno! Uzas! Pa ja bi nekom oci skopala! TOOOOOOTAAALNOOOO! Kak bi Katja rekla. HOHOHO! – onaj njezini podmukli smijeh. Piiih! Haha! Tak mi fali ona nasa zajebancija.. Heh.. Jedva cekam da zavrse praznici……..NOOOOOOT!!! Eh.. Vec brojim minute do 00:00 i onog lijepog, prelijepog, savrsenog datuma… 25.12… Mmmm… Kak to lijepo izgleda.. Hihi! Frikusa! Sad sam bas nekaj malo gledala i zakljucila sam da bi si mogla ic nalakirat nokte. Ova zuta vise nije dobra. Sva se ogulila. Heh… To se sigurno poderala od tolkog pisanja i tipkanja po ovoj glupoj tipkovnici koja nis ne valja!! Eh..Moram jos nekaj napisat.. Stari, naravno.. Sad vec dugo nisam bila u kurcu jer nisam vise tolko doma, makar znam da je doma sranje svaki cas. Kaj sam htela rec, a, da.. Stari kreten.. Svi znaju da je danas badnjak.. Bil bi red da je cijela obitelj doma.. Da okitimo bor… Eventualno jos nekaj drugo napravimo.. Al ne… To je kod mene nemoguce.. Jucer su starci cijelu vecer negdje bili.. Naravno, stari se sigurno nalil ko deva. Necu uopce sumnjat u to. Nisam cula dok su dosli doma, ali po tome kaj se stari digo u pol 11, mogu zakljucit da su dosli u kasne nocne sate.. Vidlo se na njemu da je imo dobru dozu alkohola u sebi. I sad umjesto da bude doma i da neki kurac pomogne staroj il da se samo odmara.. NEEEE… On mora ic s kumom pit, opet. Stari mi je ko present simple – things that happen again and again… Ja njega fkt ne kuzim. Kaj nemoze barem danas i sutra biti doma. Ne znam kud to vodi.. Svaki mjesec, svaki tjedan, svaki dan, svaki sat, svaku minutu je sve gore doma… Nekad pozalim kaj sam se uopce i rodila.. Ili je mozda dosta samo da zalim to kaj zivim u ovoj faking kuci.. Kaj god ja napravila da bude bolje, ne znam kolko se trudila, opet je isto.. Ja to jednostavno ne kuzim.. Jel sam tolko mutava pa da nemogu shvatit neke stvari ili sta.. Ne znam.. Bolje je da se ne zamaram s tim… Mozda bi tak svima bilo lakse i bolje.. Jedino mi je zao stare.. Kaj je ona kome kriva da joj se to mora dogadjat.. Ma… Bolje da nikaj vise ne govorim.. Eo bas je poceo snijeg padat… I opet neka pjesma od maidena koja bas pas sad.. Uvijek dodje pjesma koja bas pase… I sad bi mogla plakat.. Al mislim da vise nema smisla… E da, moram jos samo malom napisat da mi je zao kaj jucer nisam isla k njemu navecer i kaj se cijeli dan nismo vidli. Fkt sam se cudno osjecala i nisam bila za nikaj.. Sori ljubavi… I eto… The end – za sad… Sutra ce sigurno biti bolje, tjesim se!

Evo inspiracije za novi post... Danas je 23.12.2007. Osim kaj je mojoj cimerici Ani i maloj Pereglinki rodjendan... Jos je i nedjelja.. Dva dana prije utorka 25.12.2007. Nekima draze kao Bozic, a meni ipak najdraze samo ono 25.12. Eh da... Bit ce to jedan predivan dan... Jedan od najljepsih Bozica koji se meni ikad dogodio, vjerujte! Ovaj Bozic nece biti kao i svi do sad! Nesto posebno… Ne zato kaj cu opet dobit nekih gluposti pod bor od `djeda mraza` niti zato kaj bude sve prepuno kolaca i kaj bude preeefina francuska salata. Jedan dogadjaj sve to ostavlja u sjeni. Iako su mi to do sad bile najbolje stvari koje su mi se dogadjale za Bozic. Vec sam sad nabrijana i sva se tresem zbog 25.12. Nemogu opisat koji je to prejebeni osjecaj. Znam, nekima je to, onak, svejedno. Mozda ce i meni biti za mjesec dana (makar cisto sumnjam u to), al sad mi je to tak.. Uf! Jos dok se sjetim prije godinu dana kak smo sjedili kod skole na stepenicama ili bili na dolarevom… Nikom nije bilo ni na kraju pameti da ce doc do ovoga kaj je sad. Ise.. Ja mislila onak u sebi.. `Uzivaj u ovom kak je sad, uskoro ce te odjebat i ponasat se ko i prije, koda nis nije ni bilo. Nemoj ni pomisljat na to da budete zajedno, nemoj biti blesava!`.. Bla bla.. Al neznam kaj se dogodilo… Sve je to za par dana nestalo. Dosao je onaj Bozic.. 25.12.2006. Bilo je to nesto predivno. Neocekivano! Uz svu tu srecu i ostalo za koje neznam kak bi opisala, postojala je jedna mala zaruljica u glavi koja bi mi se svaki cas upalila i rekla `nemoj se previse zaljubit, nemoj opet isto, nemoj ovo, nemoj ono`… Al prosao je prvi mjesec.. I drugi.. Pa i treci. To nesto u mojoj glavi je nestalo.. Prepustila sam se… I tak je proslo i pola godine.. Ko bi reko da ce to doc do danas. Dva dana prije GODINU DANA!!! Ziher sam da vecina misli `ah, djeca, pustite ih, nek se vole`. E pa nije tak! I nek svi znaju kolko ga volim i kolko mi znaci! Mozda i jesam samo dijete, al dok me bude, tvrdit cu da ga volim i da nije sve samo neka glupa zajebancija. I proc ce jos i 50 godina, ja vise necu imati ovaj blog, nece me mucit matematika, niti bude vise ista isto, al i dalje cemo mi biti zajedno i dalje cemo se voljet, mozda isto ko sad, al vjerujem da i puno vise. I onda sigurno vise nece biti maidena, samo prastari cedei, al sigurno cu se sjecati ovog trenutka dok svira pjesma koju nis ne kuzim al me svejedno podsjeca na nekog… Nekog ko sad kozna sta radi i isto misli na mene i nes ga muci, sigurno! A, znam, sigurno razmislja o tome kak uvijek mora ostati budan kraj mene dok ja spavam ko glupaca kraj njega umjesto da pricamo ili sta god… Al sad da ne skrecem previse s price koju samo zapocela.. Danas isto ko i jucer i svaki dan koji je bio prije ovog i koji bude poslije, u bliskoj buducnosti.. Jedva cekam da ga zagrlim, poljubim i onak mu sapnem na uho da ga volim ili on meni pa se onda posvadimo o tome ko koga voli vise. Heh.. Al utorak.. Taj 25.12.. Da bar nekak mogu skupit sve te osjecaje i tu ih napisat da mi bude lakse jer cu inace puknut! Al nejde mi bas.. Heh.. Kak je lijep osjecaj dok ti neki totalno dragi ljudi kazu kak ste stvoreni jedno za drugo.. Il nes u tom smislu.. Sav se najezis.. I onak.. Sve ti je tolko super da bi najradije skako od srece.. Sad neki od tih ljudi sigurno znaju o cemu pricam… Mogla bi jos tolko toga pisat, samo da ne moram ic usisavat. Stara vec vuru vremena pizdi tu kraj mene i onak se zivcano dere na mene nakon cega se ja okrenem i pitam ju `kaj?`. Hehe… A stas… Takaf je zivot! Vrijeme je da odem…

Dino… Volim Te!

napokon malo promjena na mom blogu zahvaljujuci mojem mačo menu. hihi. tolko sam hepi sad kaj mi je napokon sve slozeno na blogu da bi mogla otic do njega i cijelu noc skakat po... hm... da... wte..

ugl. danas je bio zadnji dan skole. napokon! sad 3 tjedna FREEDOM! ili ipak ne? ajoj... matisa... u fak! ma koga briga!

e da... u utorak bozic! ustvari, koga briga za bozic!! vaznije je nasih godinu dana! kak jebeno! nemogu vjerovat... kak je to brzo proslo.. mmmm.... al tak nam je super! hihi. :)

i eto... mislim da cu sad na jedan lagani spavanac... treba sad nadoknadit ovih par mjeseci NEnormalnog spavanja. hehe.

btw, kupila sam puuuno poklona! jedva cekam da se svega toga rijesim jer je to trenutno sve nabacano po mojem ormaru i lagano me zifcira. al sta se tu moze...

odoh sad!


DINO VOLIM TE!


puff@ svima!

napokon doma. jeeeej! ustvari nie bas jej.... problemi s poteskocama... ukocena sam... ajoj... da da... bilo je to jedne lijepe srijede (12.12.2007.) oko 19h... sve se odvijalo kod dvorane pescenica... neki su vodili vazne razgovore... padala je kisa... puhao vjetar... bilo je pre pre pre hladno! dan kao stvoren za sranje... iva i ja, zmotane kakve jesmo, isle mi bengat. naravno, pustila ja municipal waste sta drugo nego HEADBANGER FACE RIP.. Ufurale se mi... I tako par minutica... Onda smo zakljucile da bi se mogle natjecat koja ce dulje. Heh, ajmo. I tak... Iva je zaslizeno pobijedila. Ja samo kaj se nisam skljokala tam u blato kak mi se vrtjelo. Dil je bio da pobjednica dobiva pivu. I tak... otisli svi mi na tremw... Meni glava pucala i sve me vise i vise boljelo.. Naravno, jos sam se nasla i maaaaliim. Sve je bilo super dok nisam dosla u dom. Bilo je fkt grozno. Nisam mogla glavu okrenut ni za 15° (a nemogu ni sad). Hehe. I tak.. U cetvrtak ujutro bila kod medicinke, ona mi naravno nije nikak mogla pomoc, samo mi je dala onaj jebeni andol od kojeg mi nije nis bolje bilo. Onda sam si otisla kupit neke jos tabletice koje jos uvijek pijem al mi nije nikaj bolje.. I tak, nekak jedva sam zgurala cetvrtak i petak i eo sad samo doma. Umirem od bolova al je pisanje postica dobar lijek... Heh...

I tak... Sad sam inace trebala bit na natjecanju koje je kvalifikacije za bozicni turnir na kojem bi osvojila 100kn da sam danas otisla pucat.. Al jbg.. Bol je ipak jaca od 100kn.. Heh.. Jadna ja.. Pih!

Jos da sve bude bolje, mob mi je sjeban. Stara opet nije platila jebeni racun. Nemrem ni zvati ni slati. Ah... Sta ces... I tak...

Da malo skrenem s one teme i da se pohvalim kak mi je u skoli super... koji sam ja antitalent... Matisa naravno ostaje na sulji za polugodiste, imala bum prvi tjedan drugog polugodista da to ispravim-predivni mi budu praznici;puni jebene matematike! Neznam jel vise mrzim sebe il glupu matematiku. Fiziku pisem u ponedjeljak za dvojku, al opet nebum nikaj napisala jer sad umjesto da ucim ja delam gluposti po netu... Znaci jos jedna sulja... Ova kusa iz hrvatskog mi je zakljucila........4......!!!!!Nemres vjerovat! A a mislila da bum imala 3. Hihi. Ipak nemoze svako napisat zadacnicu bez i jedne greskice i dobit 5!!! I naravno prepisat lektiru iz vodica i dobit 4. Hihi :) GT je i dalje 4...Kemija isto... Racunalstvo 5... Biologija 3 - jebemu mater kak sam glupa i nisam to mogla naucit za 4... :( Povijest ostaje na 3... :( Jebemti sve one glupe Hune i Mađare pogotovo Arape i Venete,a tek krscanstvo kak mrzim sve one jebene progone i cijeli srednji vijek!!!! Uf!!! Sad vise neznam kaj mi fali. Ugl, presla bi z 4 da nisam sjebala glupu matematiku i fiziku. Zbog toga padam... Kak booolesnooo... Padam polugodiste... A ukurac!!! No, koga zanima skola. Jos tjedan dana i fala kurcu nebum morala gledat one starceke kak se ko zombii krecu po skoli.. Blago svima koji nebudu morali cijelo ferije ucit.. Neznate kak vam je lijepo... Heh...

I eto... Jos 10 dana... Odbrojavam... I vec godina dana... Ko bi reko da cemo uspjet tolko.. Zbilja nerem vjerovat da je vec tolko preslo.. Hih... Al jedva cekam! Bas sam hepi zbog toga!!! Ko bi reko da ce me moja pizdica uspjet trpjet tolko???! Hihi :)

E da, skoro zaboravih napisat. Kad vec nece ona na svojem blogaču napisat super vijest, ja cu... Anja i Luka napokon hodaju! Sad mi se vise uopce nece javi mala. Dada.... Sad joj je vazniji Kljuka. Dadada. To cu joj zapamtit!! Hihi, ma samo zajebancija! Nek uziva samo! Tak mi je to super zbog nje! Tolko je htela bit s njim.... Ajmeee maaajkooo. Pa moja Anjica je zabranjeno voce!! Hihi ;)

Eh.... Sad fkt vise neznam kaj da pisem... Bas sam se lijepo napricala sama sa sobom.. Mislim da bi bilo vrijeme da odem s neta... Eto.. Lijep pozdraf!! Pusa svima!!!

opet ja... eo bas malo dosla na net... treba se malo opustit... ajoj, al sam trazena... svi na msnu nekaj trebaju... hehe.... fala bogu! ugl... ovaj post bi posvetila frendu... luki... koji je jucer ni kriv ni duzan dobil batine... a jadan... tak mi ga je zao... neda mi se, ustvari, namjerno necu sve pisat kaj je bilo... totalno je sjebano... i tak... cijeli tjedan je bio neki sjeban... malo me skola jebe... nisam uooopce zadovoljna s ocjenama... i tak jos neke sitnice... i onda to na kraju s lukom... fkt je sve u kurcu... i jos ja danas ujutro dobila ˝ONO˝ zbog cega ce me ˝neko˝ cijeli dan zajebavat... tak da mislim da mi opet sve bude u kurcu... al wte.. bude proslo... maideni lijece sve... tak sam bila hepi kaj mi je ljubaf sve skino s neta od njih. jej jej jej!!! i tak... eto bas sam jucer pricala s anjom.. i ona mi je bila tuznic zbog luke... svi su neki u kurcu... al ona je sad bolje. to mi je tak super! e da, nesmijem zaboraviti reci, ona je danas jela riblje stapice s majonezom i.. i... zaboravila sam s cim jos. haha! mislim da ona sad isto pise neki malo jaci postic... heh.. bas smo svi neki inspirirani... i japa ima novi postic! jeeee! i tak... kaj sam ono htjela rec?... hm... sad se nemrem sjetit... a, da... ovaj tjedan je bil sveti niđo (i lukin rodjendan)! i tak... dobila sam svakakve gluposti. hehe. a jeote, neznam kaj mi je sad. tak sam imala super stvari u glavi kaj bi mogla napisat, a sad je sve nekam odleprsalo. isparilo... heh... uf… jedva cekam da prodju jos ova 2 tjedna i da budu praznici. i jedva cekam bozic! i novu godinu! napokon bude sve krenulo ispocetka. jedva sam se docekala… tolko je sranja i svega bilo ove godine. vec mi je pun kurac toga… eh… da… sad sam se opet svega sjetila… al wte…

In a foreign field he lay
Lonely soldier, unknown grave
On his dying words he prays
Tell the world of Paschendale

Relive all that he's been through
Last communion of his soul
Rust your bullets with his tears
Let me tell you 'bout his years

Laying low in a blood filled trench
Kill tim 'til my very own death
On my face I can feel the falling rain
Never see my friends again

In the smoke, in the mud and lead
Smell the fear and the feeling of dread
Soon be time to go over the wall
Rapid fire and the end of us all

Whistles, shouts and more gun fire
Lifeless bodies hang on barbed wire
Battlefield nothing but a bloody tomb
Be reunited with my dead friends soon

Many soldiers eighteen years
Drown in mud, no more tears
Surely a war no-one can win
Killing time about to begin

Home, far away
From the war, a chance to live again
Home, far away
But the war, no chance to live again

The bodies of ours and our foes
The sea of death it overflows
In no man's land, God only knows
Into jaws of death we go

Crucified as if on a cross
Allied troops they mourn their loss
German war propaganda machine
Such before has never been seen

Swear I heard the angels cry
Pray to god no more may die
So that people know the truth
Tell the tale of Paschendale

Cruelty has a human heart
Every man does play his part
Terror of the men we kill
The human heart is hungry still

I stand my ground for the very last time
Gun is ready as I stand in line
Nervous wait for the whistle to blow
Rush of blood and over we go

Blood is falling like the rain
Its crimson cloak unveils again
The sound of guns can't hide their shame
And so we die on Paschendale

Dodging shrapnel and barbed wire
Running straight at the cannon fire
Running blind as I hold my breath
Say a prayer symphony of death

As we charge the enemy lines
A burst of fire and we go down
I choke a cry but no-one hears
Fell the blood go down my throat

Home, far away
From the war, a chance to live again
Home, far away
But the war, no chance to live again

See my spirit on the wind
Across the lines, beyond the hill
Friend and foe will meet again
Those who died at Paschendale
…………………………………………………………………………………